Može li zapošljavanje putem privatnih agencija pomoći na rješavanju izazova nezaposlenosti u Bosni i Hercegovini?

Uprkos stabilnom ekonomskom rastu u posljednje vrijeme u Bosni i Hercegovini, kao i predviđenom rastu od 3,2 procenta za 2018., BiH se i dalje suočava sa povećanim nivoom nezaposlenosti, naročito među mladima.

Sveukupna stopa nezaposlenosti u BiH iznosi 18,4 %, a za mlade u dobi od 15 do 24 godine je 38,8%. Nadalje, nezaposlenost mladih žena, od 45,5%, je dosta veća nego kod mladih muškaraca, 35,4%. 

Vlasti u BiH ulažu značajna sredstva u promociju prilika za zapošljavanje kako bi odgovorile izazovu ovih alarmantnih statistika. U Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH), Federalni zavod za zapošljavanje, i u Republici Srpskoj (RS), Republički zavod za zapošljavanje nude poslodavcima i nezaposlenima širok spektar direktnih usluga, na što će u 2018. ukupno uložiti 28 miliona KM (16,6 miliona $) u FBiH i 8,7 miliona KM (5,2 miliona $) u RS.

Te se usluge uglavnom sastoje od posredovanja pri zapošljavanju kao što su savjetovanje ili povezivanje nezaposlenih sa poslodavcima, te finansijskih poticaja poslodavcima kada zaposle osobu sa evidencije nezaposlenih. U FBiH finansijski poticaji su pomogli zapošljavanju oko 18.000 nezaposlenih, a koristilo ih je najmanje 4.000 poslodavaca godišnje. Ali obzirom na veličinu i istrajnost problema nezaposlenosti, moraju se koristiti i drugi, efektivniji pristupi, kao nadopuna postojećih praksi.

Jedan takav pristup je podugovaranje dijela usluga zapošljavanja sa privatnim agencijama za zapošljavanje.

Mnoge zemlje sa visokim prihodom, poput Velike Britanije, USA, Danske, Švedske, Njemačke i Austrije se oslanjaju na privatne agencije za zapošljavanje za pružanje usluga nezaposlenima. Ova opcija politike se još uvijek ne koristi u Bosni i Hercegovini, ali ni u drugim zemljama zapadnog Balkana.   

Privatno pružanje usluga zapošljavanja je uvedeno u Velikoj Britaniji kasnih 1970-tih i 1980-tih kao odgovor na preopterećene javne službe za zapošljavanje koje nisu mogle smanjiti dugotrajnu nezaposlenost pružanjem tradicionalnih usluga zapošljavanja.

Javne službe za zapošljavanje mogu određene politike tržišta rada prenijeti na privatne agencije. Javne službe mogu ugovoriti stručnu obuku (sa stručnim školama), stručnu obuku u kombinaciji sa obukom uz rad (što zahtijeva partnerstvo između obrazovnih ustanova i poslodavaca) ili jednostavno posredovanje pri zapošljavanju. Takve se usluge obično pružaju specifičnoj grupi nezaposlenih kao što su, na primjer,  mladi, dugoročno nezaposleni ili žene. Stoga se od privatnog davaoca usluga traži da ponudi rješenje prilagođeno potrebama specifične grupe, kao i potrebama poslodavaca.  

Ima nekoliko razloga zašto bi ugovaranje određenih usluga sa privatnim agencijama za zapošljavanje moglo pomoći na rješavanju izazova nezaposlenosti u BiH.

Prvo, javno pružanje usluga se suočava sa ozbiljnim ograničenjima. Biroi za zapošljavanje u oba entiteta su preopterećeni – omjer nezaposlenih i savjetodavaca je 1.200 : 1, dok je u privatnim agencijama za zapošljavanje u rasponu između 80 i 120 nezaposlenih na jednog savjetodavca. Stoga bi zemlja trebala smanjiti javni sektor i izvršiti preraspodjelu osoblja na radna mjesta gdje može biti produktivnije i efektivnije.

Drugo, Bosni i Hercegovini je potrebno da dalje razvije tržište za posredovanje pri zapošljavanju. Postoje barem četiri aktivne firme za posredovanje pri zapošljavanju, koje uglavnom pružaju usluge naprednom dijelu tržišta rada – na primjer, stranim firmama koje otvaraju novi proizvodni pogon, velikim firmama koje ugovaraju vanjske izvršioce za (neke) svoje kadrovske usluge, specijalizirane usluge zapošljavanja radnika s posebnim vještinama.

Međutim, firme za posredovanje još uvijek ne pružaju usluge manje naprednom dijelu tržišta rada: nezaposlenim sa niskim vještinama i dugoročno nezaposlenim koji imaju problema sa povratkom na tržište rada. Glavni razlog je što se to ne smatra profitabilnim, a firmama se ne nudi pravi poticaj da bi prihvatile taj izazov.

Treće, javne službe za zapošljavanje trebaju pokriti širok niz pitanja i pružiti brzu podršku. Emigracija mladih je sve veći problem, kao i povećanje broja izbjeglica. Kako napreduje tehnologija i automatizacija uzima sve više maha, mnogi radnici u BiH će trebati prekvalifikaciju. U tom kontekstu, javne službe za zapošljavanje, koje mogu brzo reagirati na promjenu potreba i djelovati u partnerstvu s privatnim  davaocima usluga, mogu biti od kritičnog značaja u tom procesu.  

Grupacija Svjetske banke i Švedska agencija za međunarodnu razvojnu saradnju (Sida) rade zajednički u cilju promocije saradnje između javnih i privatnih agencija za zapošljavanje – cilj je postići maksimalan učinak raspoloživih resursa na ostvarivanju efektivnijih i održivih rješenja za prevazilaženje izazova nezaposlenosti.

Svjetska banka i Sida će u narednim mjesecima blisko surađivati s javnim i privatnim davaocima usluga na pružanju usluga zapošljavanja mladima dobi 18 do 30. Mladi koji su završili srednju školu će biti pozvani na korištenje usluga savjetovanja i upućivanja na slobodna radna mjesta, koje pružaju privatni davaoci usluga zapošljavanja. Organizacije će kroz ovu pilot aktivnosti vidjeti da li ugovaranje s vanjskim izvršiocima predstavlja efektivnu opciju politike u Bosni i Hercegovini. Ostanite u kontaktu s nama da saznate više o ovome, a mi ćemo izvještavati o napretku ove pilot aktivnosti.

--------------

Švedska agencija za međunarodnu razvojnu saradnju (Sida) radi zajednički sa Svjetskom bankom u cilju promocije saradnje između javnih i privatnih agencija za zapošljavanje u Bosni i Hercegovini.