Oslobađanje ekonomskog potencijala izbjeglica u Europi i središnjoj Aziji

Svakog 20. lipnja, na Svjetski dan izbjeglica, u središtu su pozornosti milijuni ljudi diljem svijeta koji su pobjegli iz svojih zemalja kako bi izbjegli sukob, nasilje ili progon. U Europi i središnjoj Aziji broj međunarodno raseljenih osoba povećao se s 2 na 14 milijuna u 2023., uglavnom zbog rata u Siriji i, u novije vrijeme, ruske invazije u Ukrajini koji su doveli do velikih humanitarnih kriza.

Trenutačno je u ovoj regiji smješteno 40 % svih izbjeglica i tražitelja azila u svijetu. Međutim, velika su većina migranata u regiji i dalje ekonomski migranti: svaki sedmi migrant u Europi i središnjoj Aziji te Europskoj uniji je izbjeglica.

Velik i iznenadan priljev izbjeglica može biti izazov za zemlje domaćine te ponekad može preopteretiti javne službe. U prvim godinama nakon dolaska sirijskih izbjeglica u Tursku pokazalo se da se, ako ne postoje formalne mogućnosti zapošljavanja, izbjeglice koncentriraju na neformalne gospodarske aktivnosti, što dovodi do gubitka radnih mjesta lokalnih stanovnika u određenim sektorima.

Zbog toga se izbjeglice ponekad smatraju „teretom” koji iscrpljuje gospodarstva zemalja domaćina i oduzima poslove lokalnom stanovništvu.

Međutim, to navodi na pogrešan zaključak. U stvarnosti, ako postoje politike kojima bi se oslobodio njihov ekonomski potencijal, izbjeglice mogu biti korisne zemljama koje ih primaju i mogu pridonijeti njihovu gospodarskom rastu.

Izbjeglice donose vještine koje mogu biti vrlo vrijedne, osobito za zemlje Europske unije te tržišta u nastajanju i gospodarstva u razvoju Europe i središnje Azije koji se suočavaju s krizom starenja stanovništva i nedostatkom radne snage u nekim sektorima. Jedan od razloga zbog kojeg su ukrajinske izbjeglice dobro primljene bila je njihova sposobnost popunjavanja nedostataka na tržištu rada, na primjer u Poljskoj. S vremenom prisutnost izbjeglica olakšava i prelazak lokalnih radnika na kvalificiranije poslove.

Lekcije naučene iz prošlih izbjegličkih valova u Europi i središnjoj Aziji

Nedavni izbjeglički valovi u Europi i središnjoj Aziji istaknuli su važnost stvaranja mehanizma dijeljenja odgovornosti među zemljama kako bi se ublažile posljedice iznenadnih priljeva. Iako sve više prelaze velike udaljenosti, izbjeglice i dalje nerazmjerno više odlaze u susjedne zemlje, kao što je to slučaj sa sirijskim izbjeglicama u Turskoj ili ukrajinskim izbjeglicama u Poljskoj.

Izbjeglice obično dugo ostanu raseljene; na primjer, više od 13 godina od izbijanja rata u Siriji brojne izbjeglice još se ne mogu vratiti na sigurno. U tom kontekstu, omogućavanjem izbjeglicama da koriste vlastite vještine poboljšava se njihova sposobnost podmirivanja troškova života na dulje vrijeme, ali i povećava potencijal ekonomskog rasta te smanjuju povezani troškovi u zemljama domaćinima.

Nekoliko se mjera pokazalo najboljom praksom u tom procesu:

• Razvoj i jačanje institucionalnih i upravljačkih okvira za potporu izbjeglicama. Turska je 2014. izradila nacionalnu strategiju za potporu raseljenim Sirijcima u zemlji te je uspostavila Predsjedništvo za upravljanje migracijama koje nadzire humanitarni odgovor.
• Olakšavanje ranog pristupa izbjeglica uslugama i potpori. To se može postići brzom dodjelom statusa privremene zaštite, uspostavom prihvatnih centara koji na jednom mjestu mogu procijeniti karakteristike i potrebe izbjeglica te koordinirati pružanje potpore i usluga te pokretanjem programa novčanih transfera s pomoću kojih izbjeglice mogu zadovoljiti svoje osnovne potrebe.
• Ulaganje u integraciju izbjeglica otpočetka. Osiguravanjem zakonitih načina zapošljavanja zemlje domaći mogu izbjeglicama pomoći podmiriti troškove života i pridonijeti gospodarskom rastu, smanjujući pritom javne troškove. Na primjer, stope zaposlenosti među ukrajinskim izbjeglicama bile su više u prethodnim izbjegličkim valovima zahvaljujući direktivi EU-a iz ožujka 2022. kojom im je omogućen pristup stanovanju, zdravstvu, obrazovanju i tržištu rada. Nordijske zemlje i Njemačka uložile su u tečajeve jezika za izbjeglice te provode ranu procjenu njihovih vještina i kvalifikacija. Time se sprječava zapošljavanje raseljenih osoba na poslovima za koje su prekvalificirani i iskorištavanje njihova punog potencijala na tržištu rada. Te su zemlje prepoznale i regije u kojima je potražnja za radnom snagom bila veća te su pomogle izbjeglicama da se nasele u tim mjestima.
• Odobravanje pristupa programima potpore ranjivom lokalnom stanovništvu. Otvaranjem pristupa inicijativama za pomoć lokalnim stanovnicima u potrebi mogu se ublažiti negativne posljedice priljeva izbjeglica te poboljšati socijalna kohezija. Zajednice koje su primile izbjeglice u Turskoj imaju pravo na programe poticanja tržišta rada kako bi se povećala zapošljivost sirijskih izbjeglica i poboljšali ishodi zapošljavanja.

Na Svjetski dan izbjeglica zemlje u regiji trebaju razmisliti o tim naučenim lekcijama i ubrzati razvoj vlastitih okvira za integraciju izbjeglica. Time će pružiti potpora milijunima ranjivih izbjeglica u Europi i središnjoj Aziji, ali i pomoći u izgradnji uključivijih i otpornijih gospodarstava koja mogu otkloniti izazove s kojima se ova regija suočava.